Prijava
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.

...jedna dobra priča

Kuća-staja-ruševina; izložbeni prostor! ..jedna dobra priča.

Staja s kolnicom izgrađena je u prvoj polovini 19. stoljeća za stanovanje i kasnije prenamijenjena u gospodarski objekt. Kao jedna od posljednjih građevina pokrivenih trskom u selu evidentirana je 1984. godine kao nepokretni etnološki spomenik kulture. Zbog ruševnog stanja je staja s kolnicom 2007. godine u potpunosti rekonstruirana i pretvorena u izložbeni prostor.
    Pogledajte što smo iznijeli sa tavana i iz zaboravljenih kutaka, iz nekada dobro čuvanih šublika i sanduka, osjetite što vam darujemo srcem!
    U prizemlju postavljena je izložba etnologinje Vlaste Šabić koja je uz pomoć članova Udruge prikazala proces prerade kudjelje i lana u različite proizvode tekstilnog rukotvorstva – kućni tekstil i narodne nošnje.
   
Kolnica i ostava zadržale su prijašnju namjenu pa se u njima danas čuvaju kola, saonice, poljoprivredne sprave, burad i alatke.    
Tavan, nekadašnji sjenik, danas krasi izložba fotografija Maria Romulića koja prikazuje ljude, krajobraze, život i običaje ovog dijela Baranje.
Pudarina PDF Ispis E-mail

U šokačkim baranjskim selima dugo su se održali narodni običaji i  nošnja koji su kroz stoljeća sačuvali baranjske Hrvate od asimilacije i utjecaja drugih naroda.

Iako su male ruralne sredine imale vrlo stroga pravila ponašanja, tijekom godine bilo je običaja koji su tolerirali ono što inače nije bilo dozvoljeno. Tako je u vrijeme poklada ili fašangi bušama bilo sve dozvoljeno.

 Image

Jedan od lijepih i nekada omiljenih običaja bio je pudarina ili pudarenje. U prošlosti je većina baranjskih sela imala vinograde i podrume u brdu. U vrijeme sazrijevanja grožđa vinogradi su se morali čuvati od kradljivaca i čvoraka. To su radili pudari.  Iz ovog potrebnog i korisnog posla, čuvanja grožđa, razvio se običaj zvan pudarina. U pudarinu su odlazile djevojke i ostajale u vinogradu od sv. Ane (26.VII.) do Male Gospe (8.IX.). Djevojke su odlazile u planinu ne samo da čuvaju grožđe nego da se razonode u društvu svojih drugarica, a i momaka koji su im dolazili u predvečerje u posjet. Nijedan običaj nije toliko opjevan i priželjkivan kao pudarina. Riječ pudariti dobila je novo značenje: živjeti u slobodi, u pjesmi i igri, sanjati o ljubavi, izabrati dragog po volji, dozivati ga, a i izazivati i prkositi.